Veliko veće Ustavnog suda Srbije odbilo je nedavno žalbu Miroslava Radića (56) iz Zemuna izjavljenu protiv presude Vrhovnog kasacionog suda 23. decembra 2015. Tako je oficir jugoslovenske i srpske vojske kojeg je Srbija isporučila da bi nedužan robijao četiri godine, šest meseci i šest dana u Sheveningenu, izgubio sve sporove pred našim pravosuđem, tražeći pravdu.
– Prinuđen sam da pokrenem postupak kod Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, možda će oni bolje razumeti da mi je učinjena nepravda. Nije jednostavno da tužite strancima svoju državu kojoj ste časno služili, ali ni meni niko nije rekao: „Izvini što si nedužan robijao četiri i po godine” – kaže kapetan JV Miroslav Radić za „Politiku”.
On je u jesen 1991. komandovao četom Prve gardijske motorizovane brigade JNA na ratištu u Vukovaru i ubrzo (1995) postao haški optuženik, pod navodom da je, zajedno sa pukovnikom Miletom Mrkšićem i majorom Veselinom Šljivančaninom, počinio zločine protiv čovečnosti i kršio zakone i običaje ratovanja.
Uhapšen je po međunarodnoj poternici 21. aprila 2003. u Beogradu i smešten u pritvor Okružnog suda, odakle je 17. maja te godine predat Hagu. Odatle je, posle suđenja i 1.622 dana provedena u tamnici, pušten pravosnažnom presudom Međunarodnog krivičnog tribunala (MKT), gde stoji: „Nije kriv ni po jednoj tački optužnice.”
Po puštanju iz haške tamnice podneo je odštetni zahtev Ministarstvu pravde Srbije i bio odbijen, 10. oktobra 2008. Zatim je sudskim putem zatražio naknadu štete od 50 miliona dinara, ali je Viši sud u Beogradu oktobra 2011. presudio da je zahtev neosnovan.
Apelacioni sud je 2014. aminovao prvostepenu presudu. Naposletku, i Vrhovni kasacioni sud Srbije odbio je Radićev zahtev za reviziju, 23. decembra 2015, navodeći u presudi da „povreda njegove slobode i drugih prava nije posledica krivičnog postupka vođenog od sudskih organa Srbije, već Međunarodnog krivičnog tribunala”.
Međutim, Radićevi punomoćnici beogradski advokati Svetozar Ž. Pavlović i Slobodan S. Pavlović naglašavali su u žalbama da su činjenice potpuno drugačije, dokumentujući da je protiv Radića u Srbiji, pre izručenja, sprovedena istraga, pred istražnim sudijom i vanpretresnim većem Okružnog suda u Beogradu, gde su preduzimane istražne radnje, kao što su određivanje pritvora, saslušanje okrivljenog, predaja okrivljenog MKT-u, odlučivanje vanpretresnog veća po žalbi na rešenje istražnog sudije…
– Ovi postupci trajali su čak deset godina i sve se to odrazilo na ceo Radićev život, porodicu i radni status, jer godinama za život zarađuje, kao srbski junak, nadničeći na građevinama, zato što je zbog hapšenja izbačen iz vojske. Ostaju i posledice po njegovu duhovnu, intelektualnu i celokupnu ličnost, na sve što čoveka čini čovekom. Ali naši sudovi na to odgovaraju da je reč o nekom usputnom, uslužnom hapšenju za potrebe strane i jače sile – naglašava Svetozar Pavlović za naš list.
Šta stoji na poslednjem Radićevom stepeniku na putu do srpske pravde, u odluci ustavobranitelja?
„Ustavni sud ukazuje da protiv podnosioca žalbe u Republici Srbiji nikada nije pokrenut krivični postupak. Njega je optužio nadležni tužilac MKT, a sudija pretresnog veća optužnicu potvrdio”, piše u obrazloženju odluke USS, koju je potpisala Vesna Ilić Prelić, predsednik veća.
I dodaje se: „USS smatra da su ovde od ključnog značaja ovlašćenja istražnog sudije u postupku za predaju osoba optuženih pred MKT. Najpre treba ukazati da istražni sudija ne ispituje pravnu valjanost potvrđene optužnice, već samo ima obavezu da o njenoj sadržini informiše optuženog, predočavajući mu činjenice koje mu se stavljaju na teret. Istražni sudija se ni prilikom saslušanja optuženog ne upušta u osnovanost razloga koji su doveli do optuženja.”
Gvozden Otašević, Politika